Svijet nam se srušio. Misao je usnula. Ostalo je samo sjećanje na tu vrelu ljetnu noć. Raširila si svoja krila. Prišao sam ti straga.
Arhiva > songfordead
jecaj u bolnom kupeu
Jesmo li gospodari sudbine u ovome trenutku. Tišina, tišina je preglasna. Dira nam najmilije. Srca nam gasnu u toj vrućini nespokoja. Pomoći? Kako si možemo pomoći kada tuđe vješte ruke kradu i ono malo plodova što smo si uspjeli priskrbiti.
san u kojem Bog sanja
Skrio sam se u okviru jedne slike Bože ne kidaj mi korice života Ruke su jake A tijelo se kreće po skliskom putu Nema više noći koje sam Lako prespavao
dopustila si da ljubav uđe u tebe
Pokušao sam te osvojiti pjesmama. Nisi se dala. Pokušao sam te slomiti šetnjama po parku. Nisam uspio. Vodio sam te na putovanja po Svijetu. Nikako. Tek kada sam otkrio draži. Sjela si na prvu klupu u mome vrtu. Gledala me, zaustavila vrijeme. Razodjenula. Obrijala.
slobodna putanja koplja
Napunio sam kofer nepotrebnim stvarima To mi daje smisao kada slanost prestane djelovati Pogladio po kosi duha jedne sitne prošlosti Odškrinuo vrata da uđe Brod u sobu
