jecaj u bolnom kupeu

28 lipnja 2012 Autor: 5 Kategorija: Kutak proze

Jesmo li gospodari sudbine u ovome trenutku. Tišina, tišina je preglasna. Dira nam najmilije. Srca nam gasnu u toj vrućini nespokoja. Pomoći? Kako si možemo pomoći kada tuđe vješte ruke kradu i ono malo plodova što smo si uspjeli priskrbiti. Vikati, isplati li se, kada nas slušaju samo krtice koje ruju crnu zemlju, trešnje koje smo pojeli s kiselim okusom srama. Za skrivanje nismo sposobni. Očaj nas obuzima. Želimo tek ideal mira. Sloboda? Ona je u ovome trenutku precijenjena. Vlastitim ustima trgamo koru drveća. Lišće skrivamo u džepovima prošlosti. Oči nemaju sposobnost zapažanja. Moramo se tuđim pogledima nakloniti. Čaše naših užitaka drugi pune. Sa odvratne distance pratimo korake koji ostavljaju pečate jarma.
Uzmi me Zemljo u svoje okrilje. More je predaleko, slanost preskupa. I da zaplovim šumama kraj se ne nazire. Onih ogoljenih duša za nama, sreća njihova nas zazire. Boga ako i ima, kako je pravedno izvlačio ladice. Dijelio vino i kruh.
Uzmi me Planeto, Svemir je ogroman. Jedna sekunda vremena bila bi dovoljna želimo li ponovo postati sretna nacija. Ali neka, onaj što danas stvara zakone o njih će se ogriješiti.
Nećemo ljubav za njima skrivati. Nećemo! Sami će si iskopati jamu u koju će pasti. Mi se nećemo sladiti, nećemo. Sloboda je preskupa, moj dragi čitaoče, tišina je preglasna. Tuđe uši su gluhe, ne žele slušati glas razuma.
Ne kradem od nikoga slova.
Ne služim se lucidnošću bolesnika.
 
Tugujem u svojoj nutrini za onima koji bol pretaču u suze istine, a opet nemaju rečenice kojima bi opisali propast svoga doma.

5 komentara za "jecaj u bolnom kupeu"

  1. julija
    28/06/2012 at 10:34 pm Permalink

    Odlična ti je ova stvar. Zadržat ću se samo na dvije tvrdnje; sloboda je precijenjena, sloboda je preskupa. Lažna demokracija daje čovjeku naoko puno slobode, ima ona prava na pretek; međutim, sva ta papirnata prava ne može ostvariti u društvu koje tone; pravo na rad, pravo na krov nad glavom, na školovanje, na zdravo okruženje, na mir….Podsjeća me na starog Forda koji je rekao:
    U mojoj tvornici možete kupiti auto bilo koje boje pod uvjetom da je crna. 🙂 🙂
    Drago mi je da si se javio!

  2. songfordead
    28/06/2012 at 10:44 pm Permalink

    hihihi na Forda
    imaš p.p.

    a pjesma nastala danas u vlaku brod-osijek
    neke žene razgovarale u kupeu, ja nešto piskarao
    kada su izlazile rekle mi ”oprostite na smetnji”
    ja ih samo blijedo pogledao, počeo nešto piskarati
    nastalo ovo
    hvala na čitanju, komentaru
    (naranča)
    SFD

  3. dragica meyer
    29/06/2012 at 3:51 am Permalink

    Sloboda je neprocenjiva, mnogi misle da su gospodari sudbine i oko njene cene se pogadjaju kao na pijaci, samo u svoju korist.
    Svidja mi se tvoje razmisljanje. Lep pozdrav 🙂

  4. blueperlaa
    29/06/2012 at 6:10 am Permalink

    Sjajno SFD, ovo ja zovem promišljanjem, trenutkom kad zagrebemo malo ispod površine, slobodom u izričaju, neiscrpnim vrelom inspiracije. Volim te čitati. Otkrivati više od riječi.

    Pozdrav od srca !

  5. songfordead
    29/06/2012 at 10:17 pm Permalink

    hvala dame na čitanju i ispisanim mislima
    noć
    SFD

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.