Zasvijetli u meni Nema više govora Samo vrijeme koje curi A zaborav se igra očima razbojnika
Arhiva > songfordead
broje li se i mrtvi
Krenuo sam put oltara Čeka li me tamo Bog Onaj što krvari, kao i ja Kada je srce raskopano Želja za potragom pribijena na križ
ulje je, na koži
Dolijevao sam ulje na kožu pohotnu, neka gori, kao vatre plam’ Ti si noćna oaza sladokusja (svaki pokret tvoga bedra znam) Tišinom svetice si bila posuta Dok te moje ruke nisu dohvatile Razgolitile, ostao je tek tračak sjene Iza koje si se htjela sakriti
smijeh ekstaze
S kišom je došao i prvi ushit zadovoljstva, grane su plesale na vjetru, obrazi stabala u bijelo obojani drhtali su pod dodirom nabujalih emocija
uvojak oprosta
Jeka mojih riječi je kruta Opet sam ostao skriven u nespokoju ove ljute kiše Nisam trenutno bludnik Želim biti bar jedan moment razgovijetan, Teško
ulje
Nekako, proljeće donosi ulje Koje se prelijeva nagim tijelima Grudi namjerno skriva, Želi potencijal muškosti Nijansirati do žarko-crvenog tona,
rijeka boli
Ako se utopim u rijeci bola Nemoj za mnom žaliti Bio sam tek cvijetak Što vjetar ga otpuhao Sa trbuha pješčanih oaza Komadić iskre u noći Onaj sočni dio jabuke
baciti dlaku
Žuta prostorija, drveno lišće Uz trnovite izdanke ruža. Skučenost u rupi bez dna. Sklupčanost, možda smo mi to i htjeli.
mračna strana ….
Uvijek kada putujem Putujem sam, stari kofer, tek uvelo cvijeće Njeno rođenje, moj spas
