baciti dlaku
Žuta prostorija, drveno lišće
Uz trnovite izdanke ruža.
Skučenost u rupi bez dna.
Sklupčanost, možda smo mi to i htjeli.
Put je tek trenutak spokoja
Mjesta su drugačija
Vrijeme je ostalo nepromijenjeno
A opet smo ostarjeli.
Što se više opustimo,
Pustimo pogled u zelene ravnice
Imamo dojam, prije ćemo stići,
Je li to pravi razlog putovanja
Ili još jedna stanica
Na putu do vječnih sanja,
Tišine i crne zemlje,
Groba i epitafa
”živio je tad i tad”
Bila je to lijepa godina
Kada se ugasila svijeća
Koja ga je vodila kroz život
Netko je nonšalantno dopisao:
” Pa kako je bila dobra godina
Kada je on tog ljeta Gospodnjega
Bacio dlaku”
katarinab
10 komentara za "baciti dlaku"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.