U zimskoj noći punoj bijelog inja
dozivam te kroz daljine snene
u peći vatra već polako tinja
i na zidu čini razigrane sjene.
U sjenama tražim obrise ti tijela
tako si bajna i lomna u struku
dok vani sije mjesečina bijela
prepun čežnje k tebi pružam ruku.
O gdje si ljubavi nastala iz vatre
ja ti ljubim usne kojih nema
dok zvijezde tiho nebom snatre
i mjesec lud kraj okna drijema.
Jim Corbet je autor koji rijetko objavljuje svoje pjesme. On svojoj lirskoj riječi posvećuje posebnu pozornost i pjesmu šalje u svijet kada njezin izraz dovede do pjesničke ljepote. Svijet njegovih pjesama je magičan. To je svijet bajkovitih predjela, zamagljenih vizura u kojima egzistira drugačiji, začudni život. S nevjerojatnom lakoćom stvaranja, vjeran rimovanom katrenu, u maniri moderne, traga on za vječnom ljepotom.
Osnovni motiv njegovih pjesama je ljubav; ljubav prema ženi, prema zavičaju, prirodi i malom, običnom čovjeku koji u ovoj poeziji postaje centar Svemira, značajna pojava u svevremenu.
Kada piše o ženi, autor je uzdiže na pijedestal, klanja se njenoj ljepoti i ženstvenosti radilo se o dami ili pastirici, ona uvijek zauzima uzvišeno mjesto u njegovom srcu . Pjesnikova ljubav je nježna, treperava i čista.
Teško je u pregrštu pjesama bilo izabrati jednu. Pjesma Ludi mjesec može dočarati prirodu autorove poezije.
Prvom strofom pjesnik nas uvodi u magičnu, snenu, zimsku noć u kojoj pucketa vatra u peći, a na zidu se razigrale sjene. No, autor nas nije samo uveo u ugodan topli ambijent nego nam je otkrio i svoju žudnju za ženom, dalekom, nedohvatljivom.
U zimskoj noći punoj bijelog inja
dozivam te kroz daljine snene
u peći vatra već polako tinja
i na zidu čini razigrane sjene.
Druga nam strofa otkriva sanjarenje pjesnika o voljenoj ženi. U plamenu i sjenama traži njezin lik, opisuje njezinu krhku figuru, ali ne napušta sliku pejzaža. Taj snježni, sneni, pejzažni okvir proteže se i ovom strofom kao i nagovještaj vlastitog nemira, žudnje budnog sanjarenja.
U sjenama tražim obrise ti tijela
tako si bajna i lomna u struku
dok vani sije mjesečina bijela
prepun čežnje k tebi pružam ruku.
Ta žena, iako možda stvarna, za pjesnika je priviđenje, fantazma, neostvareni san. I u trećoj strofi pjesnik svoju ljubav utkiva u ljepotu pejzaža. Dijeli svoju čežnju s tihim zvijezdama koje snatre kao i on i svoju zaluđenost s ludim mjesecom koji je zaspao kraj okna opijen i sluđen tolikom ljepotom i nabujalim osjećajem.
O gdje si ljubavi nastala iz vatre
ja ti ljubim usne kojih nema
dok zvijezde tiho nebom snatre
i mjesec lud kraj okna drijema.
Iako je pjesma duboko intimna, ona ima i univerzalni značaj jer otkriva osjećaj blizak svim ljudima koji su iskusili čari i boli neostvarene ljubavi.
Pjesma vrlo lako komunicira s čitateljem, obavija ga, teče prema njemu, osvaja ga slikom i melodijom izraza. Unakrsna rima je spontana, prirodna, sve su rimovane riječi dvosložne pa ritam pjesme neometano teče što doprinosi tome da rima potpuno stoji u funkciji teksta. Gotovo sve svoje pjesme napisao je pjesnik u rimovanim katrenima. Njegova rima teče prirodno, glatko, spaja se u jezičnu harmoniju, muziku jezika, savršenu kompoziciju i postaje užitak za uho ćitatelja.
.
Marija Juračić
09/05/2012 at 7:30 am Permalink
http://www.youtube.com/watch?v=D_-uYGCo8_o
09/05/2012 at 8:59 am Permalink
Odličan osvrt i lijep video uradak, bravo Marija, pozdrav 🙂
09/05/2012 at 9:26 am Permalink
Hvala ti Marija na svemu, ti jednostavno živiš poeziju, tvoji osvrti i komentari su svojevrstan ram u svačijem stvaralaštvu, pozdrav i 🙂 za tebe draga prijateljice !
09/05/2012 at 9:45 am Permalink
izvrsno to radiš marija,pozdrav
09/05/2012 at 4:25 pm Permalink
Stvarno opasan ovaj nas Jim 🙂 Ali Mare zna i najopasnije da rasclani.Jos jednom odlicno profesorice!
Lijep pozdrav!
09/05/2012 at 4:47 pm Permalink
Tvoju analizu je zadovoljstvo citati!! Lep pozdrav 🙂
09/05/2012 at 7:09 pm Permalink
To se zove biti majstor analize i osjećaja stiha.Predobra si Marija.I sve je točno što si napisala samo treba znati to tako uobličiti.Pozdrav.
10/05/2012 at 8:05 am Permalink
Veseli me što imate osjećaj za tuđe stihove bez obzira kojim stilom oni bili pisani 🙂
10/05/2012 at 8:48 pm Permalink
Potpisujem Komentar koji je ostavila naša Stefi!U cjelosti ga potpisujem! 🙂
A Jim je jedan od autora koje jako rado čitam jer u njegovim pjesmama je sve ono što u stihu (a i šire,jel 😀 ) volim! 🙂 Pozdrav topline i osmjeh vedrine ostavljam tebi Mare i Jimu! 🙂
10/05/2012 at 10:02 pm Permalink
Nisam ni sumnjala draga Shadea da ti osjećaš pravu poeziju i da si senzibilizirana za ovu vrstu poezije jer i u tvojim pjesmama dominiraju osjećajnost i ljepota stiha. Laku noć ti želim i lijepe snove 🙂
10/05/2012 at 11:31 pm Permalink
🙂 🙂 🙂
11/05/2012 at 5:57 am Permalink
Jim je pjesnik koji zaista poštuje riječ i posvećuje posebnu pažnju svojim djelima koje ovako nesebično dijeli s nama. Jim je pjesnik koji je po meni najsnažniji u drugoj strofi i to mi je gotovo fascinantno kako me uvijek osvoji nakon prvog udaha njegovih ispisanih misli na način da nikako ne mogu odustati od pjesme i uvijek idem do kraja. Rima mu je kruna al ne nedostaje niti dobre atmosfere posebno u opisu prirode i krajolika … dok je Žena i njeno Ženstvo opet priča za sebe i posebno je lijepo osjetiti romantika, zavodnika, ponekad i buntovnika u njegovim stihovima, no uvijek muškarca koji Ženu poštuje. Dodala bih još kako nikada kod Jima nisam primijetila da piše pod utjecajem neke osobne frustracije iako on ostavlja dojam kao jedan od onih pjesnika koji su temperamentni i mogao bi daleko žešće zakucati svoje stihove na portal Očaravanje … lol…
Marija, sjajna si i uživala sam čitajući.
Pozdrav ljudi !