Koliko sam riječi prolio, u bunar očaja izlio Svaka kap je bila bitna, Nisam pitao smijem li se boriti sa tuđim pogledima Sve je bilo jasno, Utroba zemlje
Arhiva > songfordead
kraljica bubamara
Znam, ako gledam gramatiku Izgubit ću svoju draž, sirovu tematiku Znam, ako pratim sa nebesa dar Nestat će moga srca, vatreni žar
baklava od oraha
Ljubav srca svoga ne mijenjam ni za treptaj Sunca Ona me nagriza, ja se cijedim Ona me sladi, usnama što griju kao sočne baklave
raspuknuće duše
Tamo gdje se planina raspukla U središtu njenog međunožja Vatra sve pali i satire Ostala je samo riječ Božja
pobunjenik moje ljubavi
Ti si moj pobunjenik ljubavi Stojiš na stanici kolodvora Vjetar ti kosu mrsi Nisu to vuci To te moji prsti trse’
svjesnost moći
okrunjen šapatom sluđenog čarobnjaka ide još, dok nije mraka jer snovi se sanjaju ako smo svjesni svoje bolesti
osušeni mliječni sok
Ja volim kad u sumrak violina plače Shvatio sam ovaj trenutak što te note znače Moja duša željela je vatru, novi dan Al’ sve je odsanjano kao najgori san
crvene lampe
Uvlačim se u tvoju postelju bijelu Mjesec je povukao moga srca žal’ Ti, želiš li sa mnom na posljednji val? Vidjeti će nas sve zvijezde na djelu
blues biblije
2. DIO O Gospode izvuci me iz okova mojih ruku Nemoj biti okrutan i zao kao što sam i sam bio
