raspuknuće duše
Tamo gdje se planina raspukla
U središtu njenog međunožja
Vatra sve pali i satire
Ostala je samo riječ Božja
Ja skrušen, gol do svoje prve sijede dlake
Padam na koljena
Imam li potrebu za tvojim oprostom snažnim
Ili u meni umire beštija Palih Anđela
Ostaje tek ideal skrušenog muškarca
Koji puže po trnju i čavlima
Ti si dio života mog’.
Tvoj Glasnik Mira
Vodio me kroz smrti osjećaja,
Onaj što na mrzloj harfi svira
Planina prvog dodira, još uvijek me prati
Noću, kada se nazire zvijezda sjaj
Jutrom, prvim pupanjem cvijeta ruže
U snovima kada je glad
Za putenošću iscrtana crvenim slovima
O Bože, ta planina, gdje vatra gori
U njenom međunožju
Može li me izvesti na pravi put
Ako me tama gorka
Smota kao list duhana
Ostat će samo tijela žar
Izgorjet, izgorjet, izgorjet ću
U traganju za dušom
Što je na raskrižju
Krivu stranu odabrala
Treba mi samo ručica njena mala
Ona što se šapatu jeseni dala
12 komentara za "raspuknuće duše"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.