Misao / što se novcem ne može kupiti /

                                      

 

 

 

 Jedna misao nedomišljena  vrlo blizu mene kao stalna, kao trajna ne da mi mira , uporno me  slijedi ne želim je sa sobom ne zovem je niti je trebam sad manje no ikad.  Uzalud, ne posustaje kotrlja se, ječi uporna u naumu  mrvi me . Nemušti je svjedok moga ja, a ja neželim za svjedoka  Dvoumim se dugo ,čini mi se i  predugo .  Odmaknuti se , odcjepiti  se  od  stvarnosti  poput  ivera od kore ,od matice  i kroz onu tanku oštru kratkotrajnu bol odvajanja prihvatiti zaborav.Ni  malo nije lako nositi uspomene  začahurene kao svilene bube  u misao o prošlom  kao podsjetnik.  Hodam sporo,hodam teško ali hodam . Tu sam negdje na polovici  nedogleda  i opasno je , opasno je ovo što želim tu predaleko od  iskona   a ni blizu kraja.  Umorom se hrani želja zaboraviti , odbaciti  kao jedini  mogući   spas. Spoznaja o tom  glasna  kao prasak kao bljesak kao dvostruka opomena  a   misao ništa manje uporna.  S lakoćom bih je odbacila  da je jabuka  kao kad sam  sita . Izrezala bih  je  da je nokat urastao u meso kao nešto dosadno, uporno što smeta,nemilosrdna i bešćutna  sam, a znam da nije ni jedno ni drugo.  Možda bih trebala preodjenuti je,  umiti  i posjesti nasuprot sebi da popričamo .Da joj  moje pametno ponudim kao zamjenu za njezino nepametno   ili obrnuto. Tko će znat što je pošteno, kad u isto vrijeme tužim i presuđujem . S osjećajem krivnje i kajanja zbog primisli  mirim se,  šutim i grlim misao siroticu  kao majka udomiteljica,   zaboravljam brzo i lako sebe majku –  maćehu.  Kako se mijenjam i kako ne znam točno što sam i ne znam točno što hoću …ili samo  neću da priznam stanje košmara u pozadini sive kuće .  Takva slaba pribjegavam onome što slabi rade :  nasrćem na slabije od sebe, na vlastito, na moje, na misao.  Na to moje vjerno što me prati da se u meni  ugnijezdi  kao u sigurno da se zgrije dok riječ ne ispili. Svojim da  je hranim i osnažim  za prvi let do drugog čovjeka i  ako uspije njezin je svijet.  Svi prkosi u meni prokuljaju nezadrživo kao  kad sam u procjepu , još uvijek hodam , i  ona u meni staložena mirna.                                                                                                                                                                       Opet  odnekud misao nova  kao stalna se javlja, ma nisam je zvala, nisam je trebala … nekako sam puna a  ni novčića nisam dala…

11 komentara za "Misao / što se novcem ne može kupiti /"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.