Čudni su dani što čekaju oluje
dok brod se ljulja na crnome nebu
gmižu žute guje.
.
Tad malo ljudi na palubi osta.
Potpalublje mnogo bolje zvuči.
Skloniti glavu, sakrit se u tamu
iz mračne noći tiho se izvući.
.
Ja vani stojim, paluba je skliska
u nebo šaljem sva svoja nadanja.
Ne mogu dolje, dolje ničeg nema
samo smrad ljudskog propadanja.
.
Marija Juračić ” Stope u pijesku” 2013. REDAK
29/04/2012 at 8:36 am Permalink
Ja vani stojim, paluba je sliska
u nebo saljem sva svoja nadanja.
Ne mogu dolje, dolje niceg nema
samo smrad ljudskog propadanja.
Zivotna istina i mudrost, ispod palube je smrad mraka. Dobra marija! Lep pozdrav 🙂
29/04/2012 at 8:40 am Permalink
Ne mogu dolje, dolje ničeg nema
samo smrad ljudskog propadanja.
Prekrasna pjesma, ljepotom opisa i zbiljnosti života 🙂
29/04/2012 at 9:12 am Permalink
UH mArija, sav sam se naježio na kraju. Eto vidiš i šta pišem, slova mi se raspametila.
Jako jako dobro. Predivno.
Jako misaona.
LP
29/04/2012 at 9:36 am Permalink
Tesko se odrzati na palubi a dolje se ne moze od smrada.To je taj nas zivotni ples po zici Mare.Tesko je odrzati ravnotezu ali mislim da se isplati.
Lijep nedjeljni pozdrav!
29/04/2012 at 11:20 am Permalink
Hvala na čitanju i kvalitetnim primjedbama. Treba znati broditi i održati se. Veliki pozdrav svima. 🙂
29/04/2012 at 11:56 am Permalink
dok brod se ljulja na crnome nebu
ovaj stih mi poseban, moćna slika u kojoj ima/nema spasa
pozdrav marija
poklanjam ti naranču pa se za nju drži ako te vali iznenade
pozdrav
SFD
29/04/2012 at 12:20 pm Permalink
Posebna pjesma!Imam osječaj da ima veće značenje za tebe!Pozdrav i pusa!
29/04/2012 at 12:48 pm Permalink
Treba znati broditi i održati se … na palubi života.
Pjesma mi ima elemente u dobrom opisu – dostojanstva.
Marija, uživaj u danu !
29/04/2012 at 5:51 pm Permalink
Perlaa, Majore,Song, 🙂 🙂 🙂
29/04/2012 at 6:12 pm Permalink
svjesna da se od sudbine ne može pobjeći
stojiš na palubi, što život se zove, hrabro se loveći u koštac sa olujom
sjajna pjesma
29/04/2012 at 6:23 pm Permalink
Jednostavnim riječima ispisana dubina života! I njegova srž!
Izvrsno napisano draga Marija! Duboko i snažno!
“Ja vani stojim, paluba je skliska
u nebo šaljem sva svoja nadanja.”
Osmjehe ti ostavljam i neka ti je večer posuta zanosom ispisanih stihova! 🙂