Jednom smo željeli  biti sami :

Na pijesku, na kamenu, na drači,

Skriveni negdje u mirisnoj tami,

Zar ljubavnicima mjesto da znači.

 

Jednom smo pobjegli primorskom gradu

U svijet koji mladost zagolica,

Dobili smo svjetla koja nas kradu

Neznane poglede milion lica.

 

Jednom ću ti reći da bi za sreću

Morali razbiti babušku snova,

Jer kada dosanjamo  i najveću

Poklopi je opet neka nova.