Lutaš mokrim sivim ulicama
pohabane cipele pune su ti vode
dok oblaci igraju se strelicama
nije te briga kamo te koraci vode.

Nebom žarko sunce plavet pali
trome noge umorno te vuku
iz cipela ispali ti prsti mali
stopala teška kao da te tuku.

Ponovno crne kiše lijevaju
žustro ubrzavaš klimav hod
tvoji koraci kao da sijevaju
dok oči ti bježe u nebeski svod.

Zalepršali su prvi bijeli snjegovi
još u istim cipelama hodaš
privlače te napušteni vlakovi,
al’ na klupi te nađoše kako u dalj gledaš.