Dugo je ribar bacao mreže

sam pod plavim svodom

gledao kako ribice bježe

tamnom, dubokom vodom.

 

Kad bolje on pogleda

more se namreška

u mreži njegovoj mlada

djevojka se smješka.

 

Ona mu pruža ruke

i k sebi ga mami

prošla je samoća

budi moj u tami.

 

On ljubi njene usne

i divne plave oči

zapalile su zvijezde

planktone u noći.

 

A kada se sunce javi

jutrom u ranu zoru

samotan leži čamac

sam na tihom moru.