Sva zloća svijeta u pogledu jednom
očiju gladnih mržnje i osveta
svijen kao zmija na kamenu vrelom
preskačeš prečage poput atleta.

Svenule narcise položiš na log
kao Sotona raspiruješ oganj
naivnoga stvora nabodeš na rog
udarajući u svoj kozji bubanj.

Gle, rugobi toj ništa nije sveto
pred njom sunovrati pognuli glave
u hropcu zamrli soneti, eto.

Nježni stvore lišen varljive slave
oprosti što nedostaje libreto
pjesnikovim humkom pišu ga trave.