Još samo jedan put dotakni me, Muzo

Ti znaš gdje zaboli i duša i srce

Da u rijeci života zadrhtim suzom

I ugledam dugu sanjajući Sunce.

 

Dogorijeva svijeća pred svitanje dana

Misli su skorene u ljepljivom vosku

Zapali mi ruke vatrama vulkana

U strunama ćutim pjesmu anđeosku.

 

Neka bude ljubavna, sjetna i tiha

Tankim trakom svjetla da zapara tamu

Nahrani ovu glad s dva zrna stiha

U grudima se molim, u tvome hramu.

 

Ne, nisi , Muzo, ostavila poetu

Da bez tebe luta labirintom snova

Gledaš me kako sam izgubljen na svijetu

I odnekud se smiješiš, slatko, bez slova.