1.

 

Skupljam svoju prašinu gorčine

U stari kofer na ormaru, bez potrebe

Nije da sam pristalica rastanka

Ali na put se mora poć

 

2.

 

Krijem sam od sebe apostrof slobode

Nije da vjerujem ali valjda potres Planete

Donese onaj određeni mir

Dok se sok cijedi, medni

Sa stabla trešnje

 

3.

 

Ispijeno tijelo, umorne, utonule oči

Promatranje gubitka daha

Okrivljenika nema, samo asasin sa nožem

Potenciometrom gađa srce

 

Krivac i sukrivac uvaljeni u lokvi neimaštine

Trese se Aleja mladosti

Bio je jedan od mnoštva ratova

Sada bez vilice sjedimo nasred ilice

Probavljamo loše jestivi sram