provlačim se kroz najmanje pukotine

na nogama mi čarobne cipelice

hlače poderane

tek došla prašnjavim putovima

zato vas molim

pustite da budem to što jesam

u mjehuriću moje tišine

bježim u zemlju poezije

i istine

 

zaljubljena ali ne i luda

mekane kovrče vrtim oko prsta

pokrenut ću lavu

osmjeha što blista

sposobna,

da njegujem slova

obraza čista

 

papirnate junake slažem

ostavljam im dušu

vjerujte,

ne lažem,

jer…

na vratima vječnog Doma

srest ćemo se

na granici mojeg sloma

u drugome životu

i nizati ih

kao anegdotu

 

ali…

ako nastani se

izdaja

kao kukavica

nestati će s lica zemlje

trag moje sjene

a ostaci,

nikada neće biti latice razasute

samo pepelom posute ….