U snu sam bio oblak divan

Bijeli putnik plavom stazom,

Naleti  jedan siv i kivan

  Pa odzdravi hladno mrazom.

 

Lebdio sam nad zemljom krišom

Prelazeći šume i vode,

Kad drugi  zalije me kišom

Još  zagrmi na me  i ode.

 

Dok pratio sam južna jata

Mimoiđe me oblak stidljiv,

Crven i bez sunčeva zlata

najrađe bi da nije vidljiv.

 

Nastavih sa zvijezdom u oku

Kud je blag povjetarac puh’o

Bijah i crn u snu duboku

Al’ osmijeh nosi bijelo ruho.