Branka Hlevnjak ” Vidljivo-nevidljivi svijet u djelima Dijane Nazor Čorda” izbor iz Diskursa

Slikanje iluzija, nepostojećih prostora i volumena, ili natprirodnih bića, poput anđela kojima je Dijana Nazor Čorda dala originalne vizualne obrise, činilo se, do otkrića IR slikarstva, kao jedina moguća osnova za tumačenje fenomena vidljivo-nevidljivog u slikarstvu. Taj se dualizam konstatirao u optičkim varkama boja kojima su pripisivana svojstva vizualnog udaljavanja (hladne boje) i približavanja (tople boje) kao i u geometrijskim provokacijama „očnog živca“ (op-art) kojim se stvarala iluzija pokreta u statičnoj slici. Međutim, kada se početkom 2014. Dijana Nazor Čorda uključila u znanstveno-umjetničku ekipu na čelu s inovatorom Vilkom Žiljkom, koja je istraživala blisko infrared svjetlo i odazive bojila u toj, inače za golo oko nevidljivoj zoni svjetla, pojam vidljivo-nevidljivo dobio je potpuno novo značenje. Iz teoretskog (filozofskog) tumačenja fenomena vidljivo-nevidljivo taj je dualizam prerastao u doslovnu (optičku) činjenicu kojom je umjetnica mogla upravljati i kreirati dvoslike na uzbudljiv inovativan način.

Fascinacija Dijane Nazor Čorda novim načinom slikanja vodila ju je u osobne slikarske eksperimente, dovela napokon i do doktorata 2017., ali i nakon toga, s još većim zanosom i maštovitošću stvara IR slike, IR odjeću, IR umjetničku tapiseriju itd. Doista je fascinantno vidjeti što se sve događa u tom za naš prirodan pogled čistom „mraku“ u koji je umjetnica unijela svoj „tajni“ uradak, a koji vidimo tek kada u njega zavirimo pomoćnim optičkim alatima. Doduše, taj nam kamerom produženi vid ne otkriva boje kojima je umjetnica slikala, već ostaje crno-bijelo-sivi oblik, baš kao da virimo u prostor obasjan mjesečinom.

Jedan od njezinih najnovijih i velikih poduhvata bila je izrada, u tvornici tepiha u Zaboku, prve IR umjetničke tapiserije što je po svojoj prilici jedinstveno u svijetu! Iza veličanstvenog plavetnila i crvenkastih boja u doziranom šarenilu apstrakcije, sakrila je umjetnica svoje već prepoznatljive oblike anđela. Njih vidimo jedino kada upotrijebimo IR kamere koje mogu čitati svjetlosne valove izvan praga naših prirodnih mogućnosti.

Da cijeli taj projekt nije bio lak niti jednostavan posao, dokazuje već sam podatak da je za ovu originalnu IR sliku-tapiseriju Dijana Nazor Čorda trebala dodatno istraživati odaziv bojila na IR svjetlo kako bi se cijeli koncept uopće mogao realizirati. Stvaranje ovog jedinstvenog umjetničkog uratka ostat će trajno u pamćenju svih onih koji su u tom neobičnom avangardnom eksperimentu sudjelovali. Dijana Nazor Čorda razvila je svoje tajno slikarsko IR pismo, tajanstvene oblikovne poruke, portrete, citate i čitave labirinte. Labirint je jedan od najstarijih simbola, kojem suvremeni psiholozi pripisuju snagu volje kojom poput mača (ili dvostruke sjekire) čovjek ovladava svojom nižom prirodom i harmonizira sebe te stiže u središte svog duhovnog života, u središte smisla. Labirinti kao kružni ili četvrtasti oblici postoje od početaka civilizacije u svim dijelovima (i civilizacijama) svijeta kao golemi objekti (tuneli ispod piramida ili zigurata) i kao crteži, reljefi, slike i, napokon, sačuvani su u mitovima. Taj simbol duhovnog rasta umjetnica sklanja u IR slike dajući im nazive poput: Labirint životnog puta, Labirint prijateljstva, Skriveni labirint i slično. Većina labirinta koje slika Dijana Nazor Čorda pravilnog su oblika u kojima se bez obzira na složenost puta ipak dolazi do središta (smisla).

Dosljedna tajnama svijeta Dijana Nazor Čorda vodi nas iz potpune slikarske crnine, iz supremacije čistog osjećaja (prema Kazimiru Maljevićevu) tajnim IR okularima u taj začudni svijet nepoznanice. Svaka IR slika ima neku poveznicu sa svojom vidljivom suparnicom, mogli bismo pojednostavljeno reći kao da čitamo/gledamo naslovnicu i njezinu prvu stranicu – naslovna koloristička raskoš, a potom crno bijeli sadržaj. Oni su u korelaciji koju i kakvu im je odredila umjetnica. Apstrakcije Dijane kad ih promatramo golim očima, i neznajući za njihovu IR modifikaciju ili mutaciju (vidljivu u animaciji prilagođenoj promjenama IR spektra), vibriraju pozitivnom energijom. Kao da se u zelenim, plavim i crvenim turbulentnim zrakama vrte sitne čestice nekih izgubljenih riječi, izlomljenih pisama, oblici koji lepršaju kako bi dosegli u jednom času neki dodatni smisao osim same začudne ljepote. Kako su te apstraktne slike rađene u IR metodi, u suparničkoj neboji, u oblicima koji umjetnica dodaje po želji i potrebi, naći ćemo neke asocijativne simbole proširenih pogleda na tu vizualnu turbulenciju, na taj prvotni vihor ili ‘svemirsku’ spiralnu pokretljivost. Gledajući kroz optičke dogradnje s radošću konstatiramo da doista iza slikarske iluzije i naše

mašte, postoji i drugi, novi vizualni i prividno prošireni fizički prostor. U jednom je takvom, za naše oči skrivenom, IR prostoru Dijana Nazor Čorda naslikala Isusa, čovjeka, revolucionara,Boga, koji je u LJUBAVI vidio jedini spas za čovječanstvo i ovaj ugroženi planet. Inspiraciju za Isusov lik umjetnica je našla u rekonstrukcijama otisaka nađenim u tajanstvenom Torinskom platnu, što je dodatna umjetničina zadivljenost mogućnošću da je suvremena računalna tehnologija doista donijela realan lik Spasitelja, o čemu je podrobno pisala i u svojoj doktorskoj disertaciji.

Postavlja se pitanje koliko duboko mora umjetnik potiskivati svoje misli, osjećaje, poruke i što dobiva time da to svoje misaono, osjećajno i instinktivno poimanje svijeta sakrije u simbole i IR valove, zašto ih ne izgovori odmah jasno i glasno i svima vidljivo. Postoji u ljudima, od kada žive na ovom planetu, trajna potreba za tajnom. Ono što je obavijeno tajnom dobiva dodatnu moć, izaziva uzbuđenje – razotkrivanja. Kao u dječjoj igri skrivanja predmeta i traženja na riječi hladno – toplo – vruće. Ali umjetnost je više od dječje igre. Ona je naša nasušna potreba, nezaobilazni dio čovječnosti. Kada Dijana Nazor Čorda uvije u IR sliku dvije odvojene slike – onu golom oku vidljivu i onu vidljivu IR naočalama, onda nam umjetnica pruža dvostruku radost: radost gledanja i radost razotkrivanja. A kažu da je znatiželja najveći pokretač razvoja! Pa onda, zavirimo čak i tamo gdje nam Dijana Nazor Čorda prividno ne pruža ništa doli crnog na crnom. Mrak? Ili sažetak osjećajnosti? Potražimo te naočale-kamere, uvjerimo se!

Jedan komentar za "Branka Hlevnjak ” Vidljivo-nevidljivi svijet u djelima Dijane Nazor Čorda” izbor iz Diskursa"

  1. Marija
    01/10/2022 at 6:15 am Permalink

    Sljedeći broj Diskursa posvećujemo Juri Kaštelanu. Pišite za “Diskurs”.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.