Da more stane u jednu suzu slanu

Znat ćeš čim uroniš u njene dubine

Ti svijetu donesi pjesmu na dlanu

Kad otvoriš školjke što kriju rubine.

 

Vino ljubavi u prazne ljude toči

U amfore zaboravljene od sviju

Istu kap tuge dijele naše oči

I stvarima istim usne nam se smiju.

 

Čudit ćeš se kako u jednom dahu

Noć umre, a svjetlo dana uskrsne

Kako srce zatomi stranu plahu

I biva spremno da u trenu prsne.

 

Znat ćeš čim uroniš u tajne dubine

Da zapravo samo u njima dišeš

Ne, za tebe nema druge sudbine

Jer za pjesmu živiš, a život pišeš.