Otežalo srce k’o stara bova

K’o utopljenik u valima tuge

Da bar ima krila galebova

Poletjelo bi do sudbine druge.

 

Negdje ispod te nakupljene rđe

Snovi su izgubili svoje boje

Otvrdnulo srce sve je tvrđe

K’o da nikad nije ni bilo moje.

 

Mjesto da ga novi susret zanese

Mjesto da ponovo grli i ljubi

Njega put na njemu slične nanese

Pa još više ohladni i ogrubi.

 

O, da bar ima hrabrost galebovu

Kriknulo bi pjesmom to srce hladno

Iskrvarilo u svom zadnjem slovu

I onda časno potonulo na dno.