Potiho klizi bonaca mojim tijelom, smiruje valove nespokoja. Plovim opet mirnim vodama pod Mjesečevim jedrom. Smirena sam… Pogled mi je zarobljen između mnoštva zvijezda u crnini noći. Tamo gore je mir, tišina… Tamo gore je spokoj… Bježim mislima u ta tiha prostranstva i vješam tugu na jarbol života, neka ju vjetrovi odnesu.
Kategorija > Misaona
Milan Drašković “Ne postoji mjesto koje se zove Predaleko”
Proslava rođendana male prijateljice, pored sovine kuće početak putovanja, radost letenja uvis promatrajući ptice, kolibrić koji pita – riješena pitanja.
Milan M. Janković ” Šapat duše ne umire”
Ispod jedne hladne zime, nastao je šapat dana. I tamo, tiho je bilo sve, osim razbijanja mojih stopala, snježnih, bijelih pahulja, do posljednjeg mi oltara…
Suzana Marić “Košulja sretnog čovjeka”
Poći ću tragom sretnih koraka Prema isprekidanoj crti horizonta Na kojoj tek oprana visi Bijela košulja sretnog čovjeka.
Milan Drašković “Poslednje veče karnevala”
Pod rumenilom neba eho milenijuma, dočeci duž puteva metafore življenja, eterične svetlosti dodir univerzuma, s one strane sazvežđa kroz zvezdana sećanja.
Ladislav Babić “Sokrat licemjer” izbor iz Diskursa
… ili su to oni koji ga štuju, ili smo to svi mi zajedno? Licemjerje ili hipokrizija, kako ga još nazivamo, je „prikrivanje svog karaktera, svoje prirode, lažno prikazivanje vrlina; licemjernost“, ili nešto opširnije rečeno: „simuliranje, pretvaranje da tko ima odlike i uvjerenja kakva zapravo nema, osobito u smislu predstavljanja sebe ili drugoga kao […]
Milan M. Janković ” Ubio sam sebe da bih se oslobodio”
Stojim nad mrtvim tijelom beživotnog čovjeka. Nema srca ni duše, a oči su mu tužne iznutra. Borim se s ovom slikom koja leži preda mnom.
Milan Drašković “Dimash”
Zemljanina u nevolji kad začuje se S.O.S. – željno tražeći tebe kroz lavirint predgrađa – strunama dok odjekuju tonovi ,,Adađa“, u začaranoj noći snovima stvoren kosmos.
Milan Janković “Moja slatka šizofrenija”
Lud, Lud li jesam što se tako usamljeno osjećam… Kao delirijumom izglavljen vapaj, kao u vinu tamni čaj, mog velikog neprijatelja samoće.
Milan Drašković “Epilozi poeziji”
Nadvišavanjem svega senka nad tvorevinom, u kući Labdakida vladavina bogova, utkan u čulnu stvarnost opčinjenost divljinom, pesništvo k’o putokaz za ispredanja snova.
