Kategorija > Misaona

Suzana Marić “Anđeli mole za mir”

Dok Zemljom zlo hara,  Slavi krvavi pir I svijet se u pakao pretvara Anđeli plačući mole za mir.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Vojtić “Odgođeno skončanje”

 Gotički prizvuk gorkog razočaranja trgnuo me iz astralnih projekcija. Što sam to upravo doživjela? Nastupila je smrt, ali Bog je pomaknuo sat unazad, kako bih stigla preokrenuti sudbu.

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Drašković “Iščašeno pero”

Pisati levom rukom pohabane listove, ruzmarina izdanak prazne svakodnevice, nalik žiletu zraci tu gde potiru snove, čežnji kad se odoli spram zvezde-padalice.

Pročitaj cijelu poeziju

Rijad Arifović “Priča o vremenu”

Ispričaću vam priču koja se, opijajući nas lakom tugom, sama ispisuje, u noći punog Mjeseca. Priču bez imena koja miriše na ljude na samoću na bolnu tišinu na stari komšiluk na nostalgiju i ima okus tuge i hljeba.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Vojtić “Mjesec u škorpionu”

Diskutabilno stanje svijesti oštro udara u potiljak… Zaslužuje li itko ovakvu nepravdu? Gotička magija, kojom prizivaš muze prilikom pisanja ocrtava se u tvojim mističnim očima.

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Drašković ” Grčka Melika”

Sjajna im lica skriva stih Sapfe iz Eresa, kroz Orfejev zavičaj plemenit duh govora, spram čeznutljiva oka zlatokosog Erosa odgonetavajući poreklo ruže vetra.

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Ispod Mjesečevog jedra”

Potiho klizi bonaca mojim tijelom, smiruje valove nespokoja. Plovim opet mirnim vodama pod Mjesečevim jedrom. Smirena sam… Pogled mi je zarobljen između mnoštva zvijezda u crnini noći. Tamo gore je mir, tišina… Tamo gore je spokoj… Bježim mislima u ta tiha prostranstva i vješam tugu na jarbol života, neka ju vjetrovi odnesu.

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Drašković “Ne postoji mjesto koje se zove Predaleko”

Proslava rođendana male prijateljice, pored sovine kuće početak putovanja, radost letenja uvis promatrajući ptice, kolibrić koji pita – riješena pitanja.

Pročitaj cijelu poeziju

Milan M. Janković ” Šapat duše ne umire”

Ispod jedne hladne zime, nastao je šapat dana. I tamo, tiho je bilo sve, osim razbijanja mojih stopala, snježnih, bijelih pahulja, do posljednjeg mi oltara…

Pročitaj cijelu poeziju

Suzana Marić “Košulja sretnog čovjeka”

Poći ću tragom sretnih koraka Prema isprekidanoj crti horizonta Na kojoj tek oprana visi Bijela košulja sretnog čovjeka.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts