Slava drevnoga grada za svetlost uživanja, biti ponovo rođen s prohladnim blistanjima, pri gorčini poraza kod misli kolebanja, sa dodirima uma pohod ka glasovima. . Uz jednostavan sonet sva naša sanjarenja, kao vreme tajanstven pogled bačen u ništa, u oklopu od […]
Kategorija > Misaona
Milan Janković “Nenapisana pjesma”
Na početku nenapisane pjesme postoji boja koju svjetlo zahtijeva. Sunce ju na svom zlatnom prijestolju skriva puštajući da noću ne-riječi ju poplave. , U otegnutim redovima stihova tajne putuju, u žamor što ga vještice u snovima šapću. Boginja, u svom srebrnom ogrtaču budi se, a zvijezdama tišina se nameće. , U ovoj tišini, taj mrak […]
Ljubica Katić “Planet”
Od samo jednog atoma izraste čovjek od jednog atoma nastane pčela, list cvijet, malo po malo skupi se svijet. . Zašto već u utrobi našoj trujemo dijete, zašto nam stalno hemijskim oružjem prijete, zašto se oružje u fabrikama kuje, zašto se sve manje cvrkut ptica čuje. Zašto list više isto nije zelen, niti su više […]
Mile Lisica: “Noćna tišina” izbor iz Diskursa
Noćas biljke imaju moje oči Drhte iznutra Pod tvojim nebom. . U zglobu tišine magla se mresti A žuta guta belu. . Noćas jesen ulazi u sobu Zamišljena. Taj bakarni cirkus boja Posle kiše. . Noćas od lišća žuta Ništa Ništa Nije tiše.
Milan Janković “O ti prirodo, dužna si mi”
Rođen sam u sutonu stoljeća, kad sunce, umorno od puta, tone u horizont zlatni, a mjesec, stidljiv i srebrnast izlazi. , O ti prirodo mudra, duguješ mi uzdahe drveća, žubor rasplesanog potoka i mirise poljskog cvijeća. , Duguješ mi šapat vjetra, koji miluje kose kao lišće, a ne samo zagrljaj zemlje, čvrst i gostoljubiv kostima, […]
Milan Janković “Kad bi samo jednom Smrt imala svoja pitanja”
Trenutačno nemam novčića u očima dok lutam rubom podzemnih voda… Kad bi samo jednom Smrt imala svoja pitanja, lutanja ovdje nikad ne bi postojala. , Reflektirajući životi bljeskaju usred valova slikajući mnogo sretnih vremena. Nema žaljenja… Samo iskustvo i sve definicije koje ono podrazumijeva. , Kad bi samo jednom Smrt imala svoja pitanja, lutanja ovdje […]
Lorena Vojtić “Omnia mea mecum porto”
I nadalje… Pružam otpor sjećanjima… Doslovno. Ne invociram, niti u ludilu… Bolne, tlačne konstatacije. Doduše, nažalost. Same mi nailaze… Žena sam. S rukama… Punim ožiljaka. Život je… Direktno zapisao. Buduća – očekivanja. Glavnih poglavlja.
Gordan Struić “Kome da povjerim pjesme”
Slika: Steiner . Kome da povjerim pjesme, sve strofe, stihove, rime, te ruine moje česme, te tragove moje zime. . Kopnit će tiho u tami kad jednom ostanu same. Pusti da leže u čami, šapuću uz moje rame.
Zvjezdani vjetrovi
Nebeskim morem Hipatija jedri u njenoj kosi crveni makovi od drevnih dana ona lađom plovi dok sipki pijesak curi u klepsidri. . Zvjezdani vjetar crna jedra bodri iz grla bijela čuju se krikovi premda prođoše toliki vjekovi mrtvu grle samo oblaci modri. . Pravedno srce k’o perce lagano zadrhti plavi lotos na grudima, al’ ono […]
Milan Drašković “Tragom Trakla”
Žuti zidovi leta za spokojnost masline, pri mirisu lotosa vođen majčinom rukom, nad snom zatočenog vrta Endimion iz tmine, pod belom mesečinom prostor obojen mlekom. . Drozdova žalopojka uz kiše svetlucave, u napuštenoj sobi bruj od starih predanja, jesenje sanjarenje za […]
