Oblijeva me mučenički, stigmatski… . znoj tihog trpljenja… . iako patim. . Nikad neću posustati! . Okajavam grijehe… . Svojih – predaka.
Kategorija > Misaona
Milan Drašković “Zrnca Mudrosti”
O sreći i nesreći kroz mladost i kroz starost, za sreću malo treba, novac stvara nevolje, dosadno je stariti – kao cvet prođe mladost – treba dobar prijatelj kada počnu nevolje.
Boba Grljušić “Stvaranje”
Misao nema među dok plete pređu priče upamtit će je samo zidovi sobe i tkač bivajući slijepi putnik na cesti do neznam gdje i neznam kad. .
Lorena Vojtić “Propast civilizacije”
Molim se Presvetom Trojstvu… . Da se žarko spomene. . I mojeg… . Suicidnog dubokoumlja. . Koji se o srpu, giljotine na klinu predstave zamahuje. . I ni na javi ne nestaje.. . Njiše se usud ruđih (po)grešaka. . Na ovoj planeti… nema – počinka. . Odmora kapcima. . Nečuvena je strahobojazan. . Enigma zakutaka. […]
Ladislav Babić “Smrt”
Smrt i ja više smo se puta mimoilazili u životu, i uvijek se čudih zašto me zaobilazila, ne vodeći u svoje odaje. Zadnji puta za smrtonosne pandemije, tijekom koje me posjetila na zaraznom odjelu bolnice u kojoj sam je očekivao, iako posjete bijahu zabranjene za sve posjetitelje, sem – razumije se – Smrti, koja je […]
Josip Ergović “Lovac”
“Ona je tu. Mora biti tu. Jer drugačije ne može biti. Jer drugačije ne smije biti.“ Promrzlim prstima Lovac zateže užad oko slojeva papira i najlona kojima se omotao. Oslanja se na stablo da predahne. Čitavu vječnost slijedi njene tragove. Već je zaboravio, kad ju je posljednji put uočio, nanjušio, čuo; kad ju je posljednji […]
Lorena Vojtić “Manjak empatije”
Svi su zli ljudi… zapravo, nesretni. . Ne srdite se na njih! . Nemaju nimalo… veselja u sebi. . U stvari… možete – se sažaliti nad njima iako im, ni to nije potrebno. . Samo ih pustite… neka idu – dalje od vas. . A vi… opušteno nastavite… pomagati i srčano voljeti. . Vaša sreća […]
Milan Drašković “Lotreamon”
Skriven pseudonimom kroz zemlju neuroze, tajanstven tonalitet trag autoskopije, Kafka k’o antiteza – radost metamorfoze – monotona požuda uz kompleks kastracije. . Sličnosti sa de Sadom dikasovskih zlodela, u viskoznom vremenu biljke poput dekora, drukčiji oblik duše – glas Lekonta de Lila – ludilo bez bezumlja psihološkog ponora.
Anja Lekić “Nekad i danas”
Čovjek je od Jedinog stvaran. . U njemu postoji iskra. Iskrom je za svijet maran. . I ne zna što je privid: razmakom je očaran. . Al’ čovjek je od Jedinog stvaran. . U njemu gori iskra. Zbog iskre je smion i otporan. . A misli da je samo tvaran. Po tvari je tek nestvaran. […]
