Lorena Vojtić “Habitus”

Razorno,
depresivno
sučeljavanje.

Kucka po –
smrskanom.

Nekoć,
cjelovitom
srcu…

Robovi
smo…

Trulog
tijela.

A gdje je
tu duša?

Daljina
nas, jede
iznutra.

Ne živim
zadovoljno.

Niti sam
ispunjena.

Svaki je
dan, kao
prethodni.

Ubitačan.

Bolan i
naporan.

Nedostaje
mi ljubav…

Koju nikad
nisam imala.

Barem ne…

U dovoljnim
količinama.

Voljela bih,
makar malo.

Biti sretnija.

Cijeniti
darove
nebesa!

Možda
tada…

Konačno
uvidim…

Koliko sam,
Bogu mila.

Jedan komentar za "Lorena Vojtić “Habitus”"

  1. Avatar photo
    Tonka
    08/06/2024 at 1:51 pm Permalink

    Gotovo po cijeloj našoj plavoj zemljici ljubavi sve više nedostaje. Empatija se svela na lajkanje. Ostaje pitanje kamo sve to vodi?

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.