Čovjek i kofer

Taj čovjek je sličan koferu u ruci

Dok putuju skupa ka dalekoj luci

Taj čovjek i kofer sudbinu dijele

I prljavo rublje i košulje bijele.

 

Jedan drugog vuku po kiši i snijegu

Odmetnuta braća u stalnom bijegu

Čovjek posustane, kofer pruži ruku

Po zimi i ledu jedan drugog vuku.

 

Ponekad čovjek pokraj kofera plače

A drugi put cvili kofer na kotače

No desi se i to da su oba prazna

Pa tuguju tiho da drugi ne sazna.

 

Vjetar im je ruke zapleo k’o grane

Zajedno se na vjetrometini brane

I provode život kao dva bjegunca

U potrazi za malim grumenom Sunca.

 

Na licu ožiljci starih putovanja

U srcu pupoljci nekih novih sanja

Taj čovjek je sličan koferu u ruci

Dok putuju skupa ka dalekoj luci.

10 komentara za "Čovjek i kofer"

  1. Marija
    Marija
    22/12/2020 at 7:42 pm Permalink

    Pjesma je puna životnog značenja, a dva dominantna motiva oslikavaju život vječitog lutalice, onog koji neprekidno traga za nečim što se nalazi iza horizonta. Putovanja su mnoga, ostavljaju ožiljke, a luka je samo jedna – daleka, ali suđena. Opet si me dotakao stihom, teče kao dobro, staro vino koje je stvorio vinar koji zna spojiti život i poeziju. 🙂

  2. Mihaela
    Mihaela
    22/12/2020 at 7:54 pm Permalink

    Aljoša, rijetko se nađe poezija koja te odmah privuče. Poseban je dar čovjeka koji je stvara. 🙂

  3. Maja-Siprak
    Maja-Siprak
    22/12/2020 at 8:11 pm Permalink

    Doista svoj lijep i osebujan izričaj brusiš do savršenstva.
    Prelijepo

  4. Suzana Marić
    Suzana Marić
    22/12/2020 at 9:20 pm Permalink

    “Na licu ožiljci starih putovanja
    U srcu pupoljci nekih novih sanja
    Taj čovjek je sličan koferu u ruci
    Dok putuju skupa ka dalekoj luci.”

    Prekrasno opisana sličnost između čovjeka i kofera. Bravo, poeto!

  5. AnjaL
    23/12/2020 at 2:51 am Permalink

    Standardno odličan! 🙂 Lp!

  6. Dinko Bekavac
    Dinko Bekavac
    23/12/2020 at 3:39 am Permalink

    Aljoša,
    Često te pratim, mada se ne javim na Fejsu na kojem si često prisutan. Ja sam dugo bio odsutan sa ovog a i od ostalih portala poezije. Razlog je moja supruga koja je prije šest godina dobila moždani udar, hvala Bogu da je sa mnom, hoda pomoću štapa uz moju kontrolu, drugo je o k glavno da je sa mnom. Pisao sam mnoge pjesme najviše pjesama sam posvetio svojoj Nadi. Pišem devetu knjigu poezije koju ako Bog da bude promovirana u ljetu 2021. g. Eto sam opet među Vama.
    Tvoje pjesme gotovo sve znam, uvijek snažne, lijepe i skladne.
    Ako stigneš možeš pogledati sva moja video zapise na:
    https://www.youtube.com/user/dinko1941/videos
    Pozdrav od mene i Nade

  7. Lav
    Lav
    23/12/2020 at 8:04 am Permalink

    Ovako sebe vidim u nekoj mutnoj budućnosti. A pjesma ti je savršena.

  8. Aljoša
    Aljoša
    23/12/2020 at 11:03 am Permalink

    Hvala , ljudi na lijepim komentarima 🙂

    @ Dinko : Hvala što si se javio , veliki pozdrav šaljem 🙂

  9. gabi
    23/12/2020 at 1:41 pm Permalink

    Odlična je ova pjesma. Gotovo je teško razabrati – tko je kome kofer?
    Veliki pozdrav!☺

  10. Aljoša
    Aljoša
    23/12/2020 at 5:59 pm Permalink

    Hvala Gabi , veliki pozdrav 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.