Neka ti noć donese tišinu
na svojim metalnim dlanovima
što zveckaju kao rafali kristalnih suza
na staklenim lađama.
Zatvorena u duboki bezdan Tartara
poput Krona i njegove braće
ili kao Persefona odvedena u Had
bez mogućeg povratka
i upućivanja u tajnu misterija osvita.
Očiju prekrivenih crnim velovima
još osluškuješ svoju beskonačnu misao
koja postaje igra topništva;
želiš samo odagnati hladnoću stijena
kako bi na sunčevim strunama
pretopila prste u zlatnu kosu Sunca.
Tonka
katarinab
14/09/2017 at 9:39 pm Permalink
… ispr. u zlatnu kosu
Ono što mi je odmah zaokupilo pažnju je čudna, ali efektna kombinacija zvukova; metal, rafal, topništvo, nasuprot kristalu, staklu, zlatnoj kosi; čvrsto, rušilačko, nasuprot krhkom. 🙂
14/09/2017 at 9:53 pm Permalink
Katarina, hvala za sjajnu pjesmu. Idem ponoviti hod kroz njeno lišć, huj i poetski govor.
Ugodna noć 🙂
14/09/2017 at 10:06 pm Permalink
Marija, veliko hvala na ekspeditivnom čitanju i lijepom komentaru. A moram priznati da si me i obradovala. Ispravila sam što si navela, a moram priznati da mi je to ljepši izraz za ove prozne stihove. Hvala još jednom.
Lp i laku noć ti želim! 🙂
14/09/2017 at 10:09 pm Permalink
Mirko, stvarno umiješ razveseliti čovjeka i hvala ti na tvom krasnom osvrtu i čitanju pjesme.
Vp i želim ti laku noć! 🙂
14/09/2017 at 10:22 pm Permalink
Meni je ovo super, bravo Katarina 🙂
14/09/2017 at 10:48 pm Permalink
Slobodan stih ali je i dalje prisutan tvoj prepoznatljiv izraz….lijepo, misaono, poetično
pozdrav:)
15/09/2017 at 5:44 am Permalink
Aljoša, hvala ti na čitanju i super komentaru.
Lp i ugodan dan!
15/09/2017 at 5:47 am Permalink
Sani, naravno, prvo zahvaljujem na čitanju, zatim i na tvom lijepom osvrtu.
Lp i ugodan ovaj kišni i sivi dan! Ne daj da te baci u bed.