Neka ti noć donese tišinu
na svojim metalnim dlanovima
što zveckaju kao rafali kristalnih suza
na staklenim lađama.

Zatvorena u duboki bezdan Tartara
poput Krona i njegove braće
ili kao Persefona odvedena u Had
bez mogućeg povratka
i upućivanja u tajnu misterija osvita.

Očiju prekrivenih crnim velovima
još osluškuješ svoju beskonačnu misao
koja postaje igra topništva;
želiš samo odagnati hladnoću stijena
kako bi na sunčevim strunama
pretopila prste u zlatnu kosu Sunca.