Crno jedro, luda glava

Sanjala sam opet neka crna jedra
kormilo je prazno i samo se vrti
nepomično more bez zvuka, bez vjetra
korak do ničega, do pakla, do smrti.

Nema ni zvijezda, nema niti ptica
misli bježe, traže malu luku
okrutna je tama, samo izmaglica
u prazninu tmine pružila sam ruku.

Ti pališ svijeću, gledam te kroz tminu
naše davne riječi ugarci su duše
ljubav je naša prešla u tišinu
kao lahor što daljinom puše.

Stvorit ću sama u zanesenoj glavi
galeba, oblake, školjku i kišu
sunce na nebu, maslačak u travi
ljuljačku gdje tek stihovi se njišu.

 

16 komentara za "Crno jedro, luda glava"

  1. Marija
    15/09/2012 at 8:33 pm Permalink
  2. stefi
    15/09/2012 at 9:37 pm Permalink

    Stvorit ću sama u zanesenoj glavi
    galeba, oblake, školjku i kišu
    sunce na nebu, maslačak u travi
    ljuljačku gdje tek stihovi se njišu.
    Kako lijepo sve Marija.
    Svašta naše sanjarske glave mogu stvoriti,jao onima koji ne znaju zaneseni stvarati.Pozdrav.

  3. dusko
    16/09/2012 at 1:02 am Permalink

    popravljas se..pocinju mi se svidjati tvoje pjesme:))

  4. dinko1941
    16/09/2012 at 6:07 am Permalink

    Uh, kako mi je ova pjesma nekako vedra, iz tame, jada i čemera taj brod izranja tvojim snovima u vedrinu, svjetlo života i sveg što priroda ima. Zaista prekrasna pjesma 🙂

  5. Jim Corbet
    16/09/2012 at 7:05 am Permalink

    Predivna pjesma Marija, svaka strofa odiše ljepotom i sve je uokvireno u vrlo zahtjevnoj formi dvostruke unakrsne rime, moje čestitke i naklon !

  6. Marija
    16/09/2012 at 7:57 am Permalink

    Hvala dragi moji, napuhat ću se kao paunica, 🙂 🙂

  7. songfordead
    16/09/2012 at 8:46 am Permalink

    Stvorit ću sama u zanesenoj glavi
    galeba, oblake, školjku i kišu
    sunce na nebu, maslačak u travi
    ljuljačku gdje tek stihovi se njišu.

    Marija super pjesma, zadnja strofa posebna
    znači ja moram objaviti koju uznemirujuću da se ti razljutiš i napišeš neku veselu, ljubavnu, joj, joj, evo stiže, lol
    ali pjesma ti je super, pozdrav, s narančom smijeha

  8. Kristian Svalina
    16/09/2012 at 9:39 am Permalink

    Ni u smrti nije kraj ljepoti… jer ljepotu stvaramo sami…
    Tako sam ja dozivio ovu divnu pjesmu.
    LP Maritelo

  9. faiza
    16/09/2012 at 9:48 am Permalink

    a i ta naša glava svašta bi da stvara :)))
    lipa ti ova pjesma Mare :)))
    pozdravce

  10. Marija
    16/09/2012 at 10:44 am Permalink

    Hvala dragi moji.Song, čitala sam uznemirujuću i lipa je, što bi rekla Faiza. 🙂
    Kristiane, tvoje pjesničko srce uvijek razumije. 🙂

  11. ENEDIEL
    16/09/2012 at 11:05 am Permalink

    krasno Marija ,posebno mi se sviđaju zadnje dvije, toliko si osjećaja unijela i uspjela prenjeti nama. o formi i rimi,to se već zna, možemo samo učiti
    pozdrav.

  12. Marija
    16/09/2012 at 11:31 am Permalink

    Ene, hvala ti na riječima. Ja se samo igram. Veliki pozdrav tvojoj čestici- iskrici 🙂

  13. Marko Grubesic
    16/09/2012 at 8:14 pm Permalink

    Mračne slike, samoća, bol a onda se na kraju budi prkosna pjesnička duša. Mašta će nadomjestiti ono što nedostaje jer ona ne poznaje prepreke.
    Lijep pozdrav!

  14. Marija
    16/09/2012 at 8:22 pm Permalink

    Kolika je količina mašte trebala kod stvaranja svijeta! Sigurno se nije mijesio od blata. Lijepu ti noć želim Marko 🙂

  15. marissa
    18/09/2012 at 5:13 am Permalink

    Kormilo bez kormilara, čudno more, strah od tame.
    More utihnulo, ljubav utihnula, a ti si se trgnula.
    I sve će biti dobro.
    Srdačan pozdrav Marija!

  16. Marija
    19/09/2012 at 1:45 pm Permalink

    Pozdrav Marissa. Vedrinu ti želim 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.