Crvena rijeka lijeno teče
Jesenje veče putove joj sječe
Od prvog trena skrivena je bila
Slijepi putnik plavetnilom žila.
Rijeka se opet sliva u neku
I kad se rastaju zajedno teku
Ta voda nosi sveukupno breme
Sve što pritoke u kofere spreme.
Mlada sad rijeka obale mrvi
Svaki je put već zapisan u krvi,
Al’ preteča se nikad ne preteče
Dan osvane gdje već je bila veče.
06/03/2013 at 10:34 am Permalink
Al’ preteča se nikad ne preteče
Dan osvane gdje već je bila veče.
Mudrost života. Stih koji se direktno ulijeva u misao. Pozdrav Aljoša 🙂
06/03/2013 at 11:26 am Permalink
Pjesma o rijesi ali i misaona o životu…
Jako dobro, kao i uvijek.
LP
06/03/2013 at 11:46 am Permalink
Pjesma je posveta precima i potomcima, treba nam puno da shvatimo da od prvog trena u žilama nosimo rijeke naših predaka, nekad bježimo od njih, ali kad sazrijemo shvaćamo da smo više nego slični njima i kružni ciklus životnog puta prenosimo i na našu djecu… malo se raspisao…
pozdrav Veliki 🙂
06/03/2013 at 6:24 pm Permalink
hjoooj kak sviđa mi se ova tvoja…puna je lijepe rime…tečna 🙂
hehehe…nema panjeva 🙂
pozz newe
06/03/2013 at 6:30 pm Permalink
Al’ preteča se nikad ne preteče
Dan osvane gdje već je bila veče.
pozdrav
06/03/2013 at 6:49 pm Permalink
Sumiko i newenka, pozdrav 🙂
06/03/2013 at 9:00 pm Permalink
ta voda nosi sveukupno breme
sve sto pritoke u kofer spreme
pozdrav
06/03/2013 at 9:37 pm Permalink
Od prvog trena skrivena je bila
Slijepi putnik plavetnilom žila
plavetnilo, možda neba što se u rijeci ogleda 🙂
fino, fino 🙂
06/03/2013 at 10:13 pm Permalink
Iluzja i ENEDIEL, thanx 🙂
07/03/2013 at 5:52 am Permalink
Ljepota je u rimi pjesme tvoje kojom prirodne ljepote slikama slaviš u svojoj poeziji, pozdrav 🙂
07/03/2013 at 8:22 am Permalink
Hvala puno Dinko, pozdrav 🙂