U smiraj dana, sred purpura divna
legla je odmorit i uhvatit hlada
k'o jela vitka, sa vrčem u ruci
mlada, ponosita, čuvarica stada.

Umorne je zjene predala u snove
niz grudi joj bujne spustila se rosa
sred mjesečine što niz lice pada
srebrila se duga raspuštena kosa.

Zaspala je tako ispod krošnje hrasta
otpustila brige da u sumrak odu
usnula je gradove i otmjene dvore
i u njima mladu dokonu gospodu.

Sanjala je dugo neki život novi
u kojem je gradska dama sa lepezom
pa kako ju vodi njen kavalir fini
da se nakon plesa odmori pod brezom.

Snivala je dok se stado gubilo u noći
cvrčak je iz trave pjevao sonatu
iz vrča je voda kapala po tlu
a haljina je njena zasjala u zlatu.

Zvijezde su nježno tinjale u noći
k'o da ljubav samu treptajima nose
dok vjetar je ljetni zapirio svuda
ljubeći joj grudi i noge joj bose.

Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.