da li ste kada
u pola noći otišli na plažu
izvukli ležaljku
i gledali kišu zvijezda ?
da li ste se kada
zagledali u mjesec
kada je pun i sjaji
i obasjava pute
poslali pozdrav po njemu
da li ste kad
plesali do zore
putovali u nepoznato
brali poljsko cviječe
da li ste kad
gledali u oblake
i vidjeli anđele
ja to činim još i sada
premda nisam jako mlada
jadni su ljudi
koji vide samo oblake
Marija
Lav
Suzana Marić
Mihaela
26/09/2012 at 12:06 pm Permalink
Prekrasna misaona pjesma u kojoj je istina, starimo ali smo u srcu i duši mladi 🙂
26/09/2012 at 1:01 pm Permalink
jadni su ljudi
koji vide samo oblake
Jadni i tužni! Dobro iznesena misao 🙂
26/09/2012 at 4:45 pm Permalink
Super ENEDIEL”
Očarava me nebo , buja mi mašta, vidim likove, sanjarim…
Srdačan pozdrav!
26/09/2012 at 6:29 pm Permalink
Treba raditi prave stvari u pogrešno vrijeme. Ja ponekad napravim nešto u tom stilu pa me svi gledaju kao da sam šenuo pameću. Meni je to svejedno ali ipak se suzdržavam jer mojoj boljoj polovici to uopće nije svejedno 🙂
Lijep pozdrav!
26/09/2012 at 8:28 pm Permalink
Da, trebalo bi, kad bi to bilo moguće, pokrenuti im čuvstva, rasplamsati u njima lirski doživljaj prirode. Da vide. Samo da vide ono što nikada neće vidjeti. Odlične misli. Lijepo se vežu i teku pitanja slijevajući se u pjesmu. Veliki pozdrav, ENE ! 🙂
26/09/2012 at 9:38 pm Permalink
Vrlo lijepo i bajkovito En ima mnogo ljudi koji ne vide čak ni oblake od svog visoko dignutog nosa,siromašni duhom kao prazna školjka bez bisera.Pozdrav.
27/09/2012 at 3:29 am Permalink
ja to činim još i sada
premda nisam jako mlada
jadni su ljudi
koji vide samo oblake
lijepo, puno pozdrava, sfd