Da smo bar pobjegli hrabro

Nas dvoje na posljednjoj večeri :

Serviram ti pjesmu u salveti ,

Ruše se stihovi ko glečeri

Bez imalo srca i pameti.

 

Zadnji govor – lovor svud po meni

(Klesana riječ u mramor hladan)

Ne, ne treba ljubav loš spomenik

Čovjek je taj svoga traga gladan.

 

I prhnula suza mutnog oka

Više ko nepomirenje ega,

Prava ljubav umre bez svjedoka,

Sama nastane , može bez svega.

 

Dogovoreni kraj zvono tuče

Gasimo svijeće – smrdi vosak,

Da smo bar pobjegli hrabro juče’.

4 komentara za "Da smo bar pobjegli hrabro"

  1. Marija
    17/03/2013 at 8:14 pm Permalink

    Ruše se stihovi ko glečeri
    Bez imalo srca i pameti.
    / Sve je to od lošeg vina/ 🙂
    – Lagan uvod, gotovo lepršav, a onda iznenada svaki stih nosi snažno značenje čovjekove biti i onoga što se na nju nataloži. Pozdrav veliki 🙂

  2. Tara
    17/03/2013 at 8:35 pm Permalink

    Zadnji govor – lovor svud po meni
    (Klesana riječ u mramor hladan)
    Tko zna, možda znači onome tko ide. 🙂

  3. ENEDIEL
    18/03/2013 at 2:58 pm Permalink

    covjek je taj svoga traga gladan
    i prhnula suza mutnog oka
    vise ko nepomirenje ega
    prava ljubav umre bez svjedoka
    sama nastane ,moze bez svega
    pozdrav

  4. dragica meyer
    19/03/2013 at 7:57 am Permalink

    Za mene je ovakav rastanak hrabrost, kome je teze.
    Odlicna. Pozdrav Aljosa 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.