Nas dvoje na posljednjoj večeri :

Serviram ti pjesmu u salveti ,

Ruše se stihovi ko glečeri

Bez imalo srca i pameti.

 

Zadnji govor – lovor svud po meni

(Klesana riječ u mramor hladan)

Ne, ne treba ljubav loš spomenik

Čovjek je taj svoga traga gladan.

 

I prhnula suza mutnog oka

Više ko nepomirenje ega,

Prava ljubav umre bez svjedoka,

Sama nastane , može bez svega.

 

Dogovoreni kraj zvono tuče

Gasimo svijeće – smrdi vosak,

Da smo bar pobjegli hrabro juče’.