Nas dvoje na posljednjoj večeri :
Serviram ti pjesmu u salveti ,
Ruše se stihovi ko glečeri
Bez imalo srca i pameti.
Zadnji govor – lovor svud po meni
(Klesana riječ u mramor hladan)
Ne, ne treba ljubav loš spomenik
Čovjek je taj svoga traga gladan.
I prhnula suza mutnog oka
Više ko nepomirenje ega,
Prava ljubav umre bez svjedoka,
Sama nastane , može bez svega.
Dogovoreni kraj zvono tuče
Gasimo svijeće – smrdi vosak,
Da smo bar pobjegli hrabro juče’.
17/03/2013 at 8:14 pm Permalink
Ruše se stihovi ko glečeri
Bez imalo srca i pameti.
/ Sve je to od lošeg vina/ 🙂
– Lagan uvod, gotovo lepršav, a onda iznenada svaki stih nosi snažno značenje čovjekove biti i onoga što se na nju nataloži. Pozdrav veliki 🙂
17/03/2013 at 8:35 pm Permalink
Zadnji govor – lovor svud po meni
(Klesana riječ u mramor hladan)
Tko zna, možda znači onome tko ide. 🙂
18/03/2013 at 2:58 pm Permalink
covjek je taj svoga traga gladan
i prhnula suza mutnog oka
vise ko nepomirenje ega
prava ljubav umre bez svjedoka
sama nastane ,moze bez svega
pozdrav
19/03/2013 at 7:57 am Permalink
Za mene je ovakav rastanak hrabrost, kome je teze.
Odlicna. Pozdrav Aljosa 🙂