Dok te čekam
umoran od svake nade
dve razdvojene sjenke
kucaju na moj prozor

U oku zaleđen mjesec
kupa se u vreloj suzi
pored zaboravljeno jutro
i usamljeni okvir zore
ćuti
ni rječi od njega

Između oka i stakla
prazno
a to prazno uvjek dođe iz tišine
i vrati se u tišinu
tiho da tihuje

A ti daleko si i na metar

daleko budi i kad mi budeš blizu.