U podne je posred sela

prošetala guska bijela,

poširoka, podebela,

ulica joj uska cijela.

 

Pahuljasta poput snijega

ponosna se guska gega,

glavom truska, naklon čeka

k’o plemkinja ruska neka.

 

A kada se umorila

od truskanja guska bijela

pomisli da zakuska bi

hruskava joj dobro sjela.

 

No umjesto restorana

jednu lokvu spazi guska,

veselo se u nju baci

i vodom se sva zapljuska.

 

I što reći nakon  svega –

izgleda k’o dama ruska,

a na kraju, svi to znaju,

jednom guska – uvijek guska.