U životu nema ništa teže
Od održavanja ravnoteže
Reče stranac naslonjen na stranca
U konačnom zbroju dva pijanca.

Možda su samo društveni talog
Velikog cuga, a mozga malog
Ali nakon razgovora dugog
Imaju jedino jedan drugog.

Odlučiše skupa ići kući
Malo će jedan pa drugi vući
A vani kiša, lokve i blato
Ali pajdaši ne brinu za to.

Život k’o život, uvijek gorak
Bio je koban deseti korak
Kad je na nebu bljesnula munja
Padoše oba kao dva čunja