15 komentara za "“Diskurs” broj 16"

1. 

   Marija
   17/11/2022 at 7:27 am Permalink

   Sljedeći broj Diskursa posvećujemo Vesni Parun.

2. 

   Spome
   17/11/2022 at 12:48 pm Permalink

   Odlicnna tema … pomalo mi je ona uzor i izvor tema ! Zalim mnogo da je nema ! Ostavila je cijelu riznicu svoje poezije nama svima u naslijedje ! Rado cu ucestvovati !

3. 

   koko
   17/11/2022 at 5:29 pm Permalink

   Čestitam uredništvu, autorima, zahvaljujem na objavi moje pjesme. Koliko sam primjetila na brzinu, za gurmane, hrane za dušu napretek…zato treba krenuti… nije dobro da se večera hladi… 🙂

4. 

   AnjaL
   17/11/2022 at 8:46 pm Permalink

   Ima odličnih priloga, a tek sam počela čitati… 🙂
   Posebno zanimljivo je bilo čitati o pjesniku iz prve ruke… neprocjenjivo iskustvo.

5. 

   Mihaela
   18/11/2022 at 7:00 am Permalink

   Ponovno oživljen gotovo zaboravljen pjesnik. Izvrsno!

6. 

   Lav
   18/11/2022 at 7:09 am Permalink

   Mnogo dobre poezije. O Kaštelanu je odlično napisano. Do sada sam znao samo za Tifusare.

7. 

   AnjaL
   18/11/2022 at 8:41 am Permalink

   Lave, ma znaš sigurno “Volio bih da me voliš”…
   Ova dva stiha jedne poduže pjesme su mi od djetinjstva urezana u srce:
   “Lijepa je ova zemlja. Meni najdraža. Nigdje toliko algi
   Kao u uvali moga djetinjstva. Livade i konji nesedlani.”

8. 

   Lav
   18/11/2022 at 10:21 am Permalink

   Anja, poznati su mi svi stihovi koje si nabrojala, ali sam zaboravio tko ih je napisao. Velik je naš Jure ! 😉

9. 

   Durdica1955
   19/11/2022 at 2:05 pm Permalink

   Nakon par dana bez interneta (mreža u kvaru), lijepo iznenađenje – DISKURS, vidim da je opet bogato osmišljen i napisan. Hvala uredništvu! raduje me iduća tema, sada se bacam na čitanje. Lijep pozdrav svima.

10. 

    katarinab
    19/11/2022 at 9:36 pm Permalink

    Hvala uredništvu na novom broju Diskursa. Ne znam što bih prije uzela čitati: Iza uma, Diskurs ili Beskrajnu priču od M. Endea. A čini mi se da i ta njegova priča spada u književnu fantastiku, tj. Iza uma.
    Lp! 🙂 🙂 🙂

11. 

    Josip Ergovic
    20/11/2022 at 11:49 am Permalink

    Endeov “djecji roman za odrasle” nisam procitao, ali znam ponesto o njemu, buduci da je svjetski hit/uspjesnica. “Prica” spada u podzanr “fantastike u uzem smislu” (engl. “fantasy”) – za razliku od znanstvene fantastike – ali ne i u tzv. epsku fantastiku tolkinovskog (J.R.R.Tolkien: “Hobbit”…) tipa, u kojoj se neprekidno redaju bitke momaka u bijelim sesirima protiv momaka u crnim… sesirima, s alegorijom “borbe dobra i zla” kao jedinim znacenjskim slojem, uz ponesto uopcene simbolike. Endeov imaginarni svijet – u svojoj izvedbi – vise duguje klasicnom mitu, L.Carrollovoj “Alisi” i osobnoj mastovitosti. Tu se radi o jasnoj alternaciji na relaciji “stvarnost-masta”, s pandan-likovima i pandan-situacijama, u kojima junaci nose sesire in fifty shades of gray. A ponekad su i u sukobu sa samim sobom. Autor nije Prus, ali je, ipak, Nijemac, tako da mu – po mentalnom sklopu – ni rubni oblici larpurlartizma nisu pretjerano bliski. On nam ovdje, definitivni, zeli nesto sasvim konkretno poruciti. 😉

12. 

    Suzana Marić
    20/11/2022 at 8:04 pm Permalink

    Čestitam uredništvu i zastupljenim autorima, zahvaljujem se na objavi mojih pjesama. Ovo je mala riznica prekrasnog blaga . Užitak čitanja.

13. 

    Mile Lisica
    21/11/2022 at 12:35 am Permalink

    Radujem se čitanju.Lp

14. 

    katarinab
    21/11/2022 at 4:37 am Permalink

    Josipe, hvala Vam na ovome izuzetno zanimljivom tekstu.
    Lp!

15. 

    Josip Ergovic
    23/11/2022 at 10:29 pm Permalink

    Kad/ako procitate “Pricu”, Kato, otkrijte mi gdje je corava koka nabola zrno, a gdje je sasma profulalalala. 🙂

« More

Grad u kome kiša ne umije da plače »