K’o kazaljke sata ruke se prate
kazaljke sata, velika kraj male
požele nekad da se natrag vrate
kada su vrijeme bezbrižno krale.
K’o kazaljke sata ruke se prate
vrte se u tom začaranom krugu
jedna se drugoj bježeći vrate
u trenu se stisnu jedna uz drugu.
K’o kazaljke sata ruke se prate
bilo uz bilo u žilama kuca
oduvijek su ruke mjerile sate
samo po toplom otkucaju srca.
I makar sve češće nekuda žure
umjesto da sate bezbrižno krate
jedna uz drugu, do posljednje ure
k’o kazaljke sata ruke se prate.
Stanka
Marija
Suzana Marić
Ljerka Varga
13/01/2021 at 2:47 pm Permalink
I makar sve češće nekuda žure
umjesto da sate bezbrižno krate
jedna uz drugu, do posljednje ure
k’o kazaljke sata ruke se prate
Lijepo, toplo i pomalo sjetno…
13/01/2021 at 3:02 pm Permalink
Da , Aljosa , krasna poezija je tvoja jer kad citam poeziju ovdje – u rimi se pise , i to su jako cijenjene , vise nego u slobodnoj formi !! LP
13/01/2021 at 4:45 pm Permalink
Hvala, Anja.
@Krebs : Dobro je sve što je dobro, u rimi ili slobodnom stihu.
15/01/2021 at 3:14 am Permalink
Aljoša, ma tvoja je poezija vanvremenska, nezaboravna.
“K’o kazaljke sata ruke se prate
vrte se u tom začaranom krugu
jedna se drugoj bježeći vrate
u trenu se stisnu jedna uz drugu.”
Lp! ☺