Ljubav ova čitavu te smota
u očima nebo zvijezda puno.
Na livadi rasula se runa
zapjevala i zelena šuma.

Išaralo proljeće sve boje
u potoku vrbe kose peru,
pa brizne kap i stade žuborit’
i hukne slap iz gordih visina.

I košuta pomiriše travke
Sunce blista u biseru rose.
Misli tvoje tad njemu polete
od čeznuća zatreperi srce.

On je zora što te svjetlom budi
cvijet u kosi što ti lice ljubi
zvuk svirale iznad tvoga brda
laka krila što nose u sanje.