Drava

O kako je lijepa dok teče u noći
i prolazi mirno kraj obala nijemih
sigurna u sebe kao da pozna
tajnovitost raja i briga zemnih.

Sva je u srebru mjesečevog sjaja
i ko' da je biće, ko'da je živa
zaneseno šumi u laganom vjetru
i zvijezde na svome ogledalu sniva.

I radost i tugu odjednom nosi
široka raskoš njenih leđa
ne smije se, ne plače, samo oćuti
vječnost svoju iza spuštenih vjeđa.

Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.

15 komentara za "Drava"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.