Ti misliš da me znaš

kad vidiš mi lice,

al’ ne vidiš ovu dušu

zarobljene ptice,

skrivenu u tijelu

koje možda nije moje,

dok unutra sanja

dugine boje.

 

Ti misliš da me znaš

kad gledaš me u oči,

a imaš li snage

dalje sa mnom poći

kad otvorim ti srce

i pustim istinu

da samo izlet?

 

I kad mi svi okrenu leđa

ti se sjeti

da me znaš,

bez obzira na sve priče.

Na kraju, koga se to tiče?

Ispod površine

ja sam samo ja,

jedno krhko biće

koje osjeća.