Mi smo društvo propalih studenata

sa započetim iluzijama,

kojekakvim konfuzijama,

nikad ostvarenim planovima,

u iznajmljenim stanovima

i vječitim raspravama:

što bi bilo da je bilo?

 

Nekom se nešto snilo,

nekom djelomično ostvarilo,

nekom zanemarilo,

nekom zastarilo,

nekom palo u vodu

i tako snovi odu

u nepovrat.

 

Ponekad još

nađemo se na kavi,

roditeljskom sastanku

ili na nekoj proslavi,

zbrajamo nedovršene radove,

uspone i padove

naših

savršeno običnih života.

Divota!

 

I pitamo se

bi li bilo bolje

da je bilo više volje,

više upornosti i inata

u dostizanju vlastitih želja?

 

Ali,

s druge strane,

život pruža

još toliko veselja

i sve dok ti drugi

pamet ne sole,

na kraju shvatiš

da se Zemlja kreće

i bez visoke škole.