Zlosretna poput sirote Lite
život cijeli slijediš krvavi trag
ni sama ne sluteć’ krajnje domete,
al’ svaki miris njihov ti je drag.
Raširiše se kao djeca babilonska
svak’ na svoju stranu svijeta
ili nestadoše u stoljeću mraka,
a tebi zaredaše duga mučna ljeta.
Ukrcala si se na Ultoniju parobrod
zaplovila uzburkanim oceanom
kao slijepi putnik ne vidjevši svod
i tek vjetar te raznese Ellis Islandom.
Iz Novoga svijeta put lutalice
dovede te u europske noćne more
poput usamljene ptice selice,
a suze si sakrila u najdublje pore.
I seoce si pronašla, utihnulo davno,
gdje bagrem miriše i sve je započelo
u žarkim šumama Bilogore skriveno
odavno se s Letinog izvora napilo.
Tu grob si našla, i jedno drvo života,
u gustoj tmini te zelene gore
na njemu grane još prepune lista
samo na povjetarcu nijemo zavijore.
Suzana Marić
Aljoša
Tonka
20/10/2016 at 9:15 pm Permalink
Iz Novoga svijeta put lutalice
dovede te u europske noćne more
poput usamljene ptice selice,
a suze si sakrila u najdublje pore.
Lijepi stihovi svi, ovi su mi nekak legli, iako je pjesma tužna ima neku snagu preživljavanja. Sviđa mi se!
Lijep pozdrav! 😀
21/10/2016 at 5:10 am Permalink
I seoce si pronašla, utihnulo davno,
gdje bagrem miriše i sve je započelo
u žarkim šumama Bilogore skriveno
odavno se s Letinog izvora napilo.
Katarina, pjesma me je očarala . Zanima me samo , o kojem selu se radi .ja sam srcem vezana za Bilogoru. Tata mi je Bilogorac .
Ugodan dan ti želim 🙂
21/10/2016 at 9:39 am Permalink
Je , pjesma privuče i očara, ima neku magiju 🙂
21/10/2016 at 9:58 am Permalink
Ultonija je prevozila mnoge ljude preko oceana, nosila i potapala mnoge nade. Ta slika seoceta i mira je zato posebna. Pjesma je vrlo lijepa.:)
21/10/2016 at 2:12 pm Permalink
Milan, Suzana, Aljoša, Marija, zahvaljujem vam na čitanju i lijepim komentarima. Veseli me da vam se pjesma sviđa, tim više jer je pisana srcem.
Suzana, u pjesmi sam obradila dva bilogorska sela, i to Grabrovnicu (poznata po rođenju Petra Preradovića) u kojoj su korijeni jednog dijela moje obitelji i Ribnjačku.
Šaljem vam puno vedrih pjesničkih pozdrava i želim inspirirajući vikend! 🙂
P.S.
Danas kuham sarmu tako da slijedeća tri dana mogu pisat. Haha…
21/10/2016 at 4:50 pm Permalink
Jako, jako lepa pesma Katarina!! Mnogo pozdrava 🙂
21/10/2016 at 9:15 pm Permalink
Živopisna pjesma koja nas vodi na proputovanje
pozz
21/10/2016 at 11:14 pm Permalink
Dragica, Easy, hvala na čitanju i vašim lijepim osvrtima.
Veliki pozdrav i ugodna noć! 🙂
22/10/2016 at 3:32 pm Permalink
Znam Grabrovnicu, strina mi je od tuda, a stric vodi njihov nogometni klub.
Tata je iz Sedlarice . Vratila si me u Bilogoru 🙂
24/10/2016 at 8:03 pm Permalink
Katarina, pjesma je snažna, asocijacije na Ellis Island, stvara ju mi jezu pri pomisli o useljenicima toga vremena, a Putnik od Preradovića stvara vrtlog emocija i sliku dva svijeta, bola, tuge istrgnutih korijena koji se teško primaju, u dalekoj tuđini. To malo selo najveće je bogatstvo čovjeka koji je svoja slabašna krila tu ogrijao! Ugodnu večer ti želim Katarina!
25/10/2016 at 10:12 am Permalink
Snaga pjesme me pomjerila. Pjesnički uradak koji zaslužuje pažnju!!!
25/10/2016 at 8:30 pm Permalink
Tatyana, najljepše ti zahvaljujem na čitanju pjesme i tvoga osvrta.
Žalosni su odlasci u tuđinu i za onoga tko odlazi, a i za one koji ostaju.
Inspirirala me sudbina vlastite obitelji, jer u tom grobu usred Bilogore od šestoro braće samo je jedan. Znam da ima puno takvih tragičnih sudbina.
Veliki pozdrav!
25/10/2016 at 8:36 pm Permalink
Mirko, puno ti hvala na čitanju i tvom vrijednom komentaru. Drago mi je da stihovi ostavlja dojam, pisala sam ih sa srcem.
Veliki pozdrav!