Ne prizivam te

na obzorje sumornih svitanja

gdje jesenja jutra

pokazuju precizno vrijeme

polažu nadu u sutra

na koridorima nestašnih oblaka

zelene alge trepere

podzemne vode,

poniru , nestaju

u korijenju se ponovo rode

u grlu mudraca

sve na početak vraćaju

nudeći utjehu

zemlji, surom kamenu

hrastu i skorenom ramenu.