Gledam javor ispred prozora
kao da ga je obojila crvena zora;
novu odoru je na se djenuo
od ljubavi je posve skrenuo.

U sunčanu Jesen se zaljubio
čeznući se potpuno pogubio;
kad mu vjetar grane zanjiše
on sve brže uzbuđenije diše.

Niti Jesen nije ravnodušna
očara je njegova boja prpošna;
razodjenu ga nježno i polako
od ushita je tiho on zaplak’o.

Čini se da i ona njega voli
u ekstazi ga cijeloga ogoli;
tad se i sav perivoj zažagri,
al’ do zime bi kraj toj igri.

(02.10.2018.)