„Prošetao bi Grga
Da ga ne boli palac“
To reče za se mrga
Veliki ninski znalac.

Dodira preko dvjesto
Zlatni prst dnevno broji
I posta bolno mjesto
Zato ukipljen stoji.

Tako govore ljudi
Kad netko za to pita
No lijeno mi ne budi
Krenuo sam put Splita.

Ispod preteške knjige
Sjedio sam na koncu
Taknuh s puno brige
Meštrovićevu broncu.

Nek’ prst ozdravi, dive
(zaželio sam želju)
Pa ćemo preko rive
Veliki prijatelju.

Mrtav hladan reče kip :
Mogao bih u šetnju
Al’ dalmatinski sam tip
Nenaviknut na kretnju.