Tko si ti čovječe

Jedna sitna umjetnička duša

Utvara što glas srca sluša

Prigušen plamen nadgrobne svijeće.

.

Ja samo sam bilo izgubljenog planeta

Kaplja krvi njegove sporedne vene

Slatki stih na srcu jedne drage žene

Parazit ovoga modernoga doba.

 

Vremenski krik davno paloga boga

Izgubljen u njedrima zemlje majke

U stihu živim neispričane bajke

Nedosanjan san života svoga.

 

Ja sam bezimeni pjesnik

U pustom gradu snova što se ruše

Ne želim na kraju sjedinjenje tijela i duše

U stihu ću ostati ispisan krik.

 

Posvećeno Mariji i Mihaeli