Poznajem njene mijene
šušanj,
njene sjene.
Volim kada se
zeleni,
crveni,
kada šuti i vidno žuti.
Volim njene prste što mreškaju vode svoje
mijenjajući i njima boje,
stvaraju onaj tihi nemir koji čeka
da jeka poput pjesme krene
na poziv ruke njene.
Vivo njenih kiša glazba je duša
što prolaznost u mislima nose,
obuzeti čarolijom i tonom, što
osluškujuć’ zastanu na tren
oćutivši srcem,
jesen
Photo by: FC/Abstractionism- Carol Lane
Nema komentara za "Glazba jeseni"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.