Goethe, prevoditelj Hasanaginice

„Hasanaginica“ je balada iz 17. st. nastala negdje u okruženju imotskog kraja. Ne znamo joj autora, odnosno autoricu i možemo samo pretpostaviti da je ispjevana na temelju stvarnog događaja. Prvi ju je zabilježio talijanski putopisac Alberto Fortis u djelu „Put po Dalmaciji“ (Viaggio in Dalmazia) prepjevavši je na talijanski jezik, a zatim ju je Goethe s talijanskog prepjevao na njemački jezik i približio je Europi. Fortis je uz talijanski prijevod zapisao i njezin hrvatski oblik grafijom talijanskog jezika.

…………………………………………………………………………………………………

XALOSTNA PJESAN ZA PLEMENITE ASAN-AGHINIZE

Scto se bjeli u gorje zelenoj? Al-su snjezi, al-su Labutove?

Da-su snjezi vech-bi okopnuli; Labutove vech-bi poletjelia.

Ni-su snjezi nit-su Labutove; Nego sciator Aghie Asan-Aghe.

 On bolu-je u ranami gliutimi.

Oblaziga mater, i sestriza; A Gliubovza od stida ne mogla.

Kad li-rnu-je ranam boglie bilo,

Ter poruça vjernoi Gliubi svojoj:

Ne çekai-me u dvoru bjelomu, Ni u dvoru, ni u rodu momu.

……………………………………………………………………………………………………

CANZONE DOLENTE DELLA NOBILE  SPOSA D’ASAN AGA

 Che mai biancheggia là nel verde bosco?

Son nevi o cigni? Se le fosser nevi

Squagliate ornai sarebbonsi: se cigni

Mosso avrebbero il volo. Ah! non son bianche

Nevi o cigni colà; sono le tende D’Asano, il duce.

Egli è ferito e duolsi Acerbamente.

A visitarlo andaro

La madre e la sorella.

Anche la sposa

Sarebbev’ita; ma rossor trattienla..

…………………………………………………………………………………………………

KLAGGESANG VON DER EDLEN FRAUEN

DES ASAN AGA des Asan Aga

Was ist Weißes dort am grünen Walde?

Ist es Schnee wohl, oder sind es Schwäne?

Wär es Schnee, er wäre weggeschmolzen;

Wären’s Schwäne, wären weggeflogen.

Ist kein Schnee nicht, es sind keine Schwäne,

‘s ist der Glanz der Zelten Asan Aga.

Nieder liegt er drin an seiner Wunde.

Ihn besucht die Mutter und die Schwester;

Schamhaft säumt sein Weib, zu ihm zu kommen.

 

10 komentara za "Goethe, prevoditelj Hasanaginice"

  1. Ljerka Varga
    Ljerka Varga
    09/02/2019 at 8:18 am Permalink

    Hvala A.A. Fortisu što je zapisao baladu Hasanaginica. Veliki je to materijal prošlosti , kojega svi svojataju i Srbi i Hrvati, a Hasanaginica je
    morlačka pjesma,naroda Morlaci koji govore bosanskim jezikom.Fortis je zapisao mnoge junačke pjesme tog kraja, naroda oko Imotskog, pa tako i Hasanaginicu, koju je dodao drugom pripovijedanju…Hvala i Goetheu. On je baladu o Hasanaginici približio Europi.
    Imali smo je u čitankama i učili napamet…Mislim da je pisalo”Narodna pjesma”

  2. Suzana Marić
    Suzana Marić
    09/02/2019 at 10:39 am Permalink

    Koliko sam suza isplakala čitajući ju …Ostala mi je u prekrasnom sjecanju na školske dane.
    Ljerka,pisalo je “Junačka narodna pjesma”.
    Mare,hvala ti za sjecanje💕

  3. Marija
    Marija
    09/02/2019 at 10:39 am Permalink

    Da. Pripada usmenoj predaji. Prema mišljenju psihologa, ispjevala ju je žena starijih godina iz tog kraja. Fortis je govorio hrvatski, ali nedovoljno i morao mu je netko pomagati da je zapiše.

    Dvije godine nakon izdanja Fortisove knjige, Ivan Lovrić je napisao knjigu u kojoj se kritički osvrće na Fortisov opis Morlaka, ali umro je u 22. godini života od tuberkuloze i knjiga je pala u zaborav.

  4. Mihaela
    Mihaela
    09/02/2019 at 11:22 am Permalink

    Lovrić je kao “domorodac” zamjerio Fortisu baš na opisu običaja Morlaka. Lovrićeva knjiga daje mnoge povijesne i etnološke činjenice iz okolice Sinja i iz srednje Dalmacije. Mnogo su ga napadali nakon te knjige, ali kako je ubrzo umro, sve se brzo zaboravilo, a bilo bi je vrijedno istražiti i prezentirati.

  5. Suzana Marić
    Suzana Marić
    09/02/2019 at 11:30 am Permalink

    Čitam u učim iz vaših komentara 🙂

  6. gabi
    09/02/2019 at 11:37 am Permalink

    Zanimljivo je kako ovi stihovi dugo ostaju u sjećanju…
    Možda baš zbog svoje forme prilagođene usmenoj predaji.

  7. Marija
    Marija
    09/02/2019 at 5:22 pm Permalink

    Usmeni pjevač je pribjegavao nekim “trikovima” da mu se pjesma širi s koljena na koljeno. Morao je biti lako zapamtljiv pa mu je ritam bio jako važan, stalni brojevi i stalni epiteti. Zato je kod njega uvijek vino rujno, ljuba vjerna, grlo bijelo, gora zelena…

  8. AnjaL
    AnjaL
    10/02/2019 at 12:48 am Permalink

    Kad smo mi učili Hasanaginicu, bili smo djeca. Nisam mogla razumjeti postupke Hasanage – njegova mi je okrutnost i danas prestrašna. Kakav je to bio život?! Kome srce ne bi prepuklo od tuge?
    Slažem se da je vrlo vjerojatno da ju je ispjevala žena. Bi l’ mogao muškarac u ono vrijeme o tome pjevati? Vjerojatno ne. Oni su bili zaokupljeni svojim bitkama i ljutim ranama. Ah…

  9. Marija
    Marija
    10/02/2019 at 8:55 am Permalink

    Slažem se, Anja. Sadržaj pokazuje kako su žene bile odgajane, samo za kuću, čak i u odnosu na Turkinje bile su u potlačenom položaju. Agu su posjetile i majka i njegova sestra, bez problema su išle vidjeti ranjenog sina i brata, ali njegova supruga ne. I sada kad to usporediš sa životom na moru (Cvijeta, Mara) vidiš koliko je renesansa učinila za položaj žene u društvu.

  10. ENEDIEL
    ENEDIEL
    10/02/2019 at 6:46 pm Permalink

    Učim

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.