Ispod drva u prolazu stanem

i dotaknuti ga ja se drznem

ono gori kada dušom planem

a hladnim srcem opet  ga smrznem.

 

Onda drvo stane iznad mene

i čitav život pod krošnjom ćutim

sve drage kapi, zrake i sjene

pokrit će taj vjetar lišćem žutim.

 

Grane se traže visoko gore

ruke bi još neba grlit’ htjele

ali znaju bore stare kore

da su se žile u zemlji splele.