baš kad pomislim
da je minulo
zaskoči kao munja
nenadano

izmjenjuju se slike
jedna za drugom
a glas poput
najljepše glazbe
nježno miluje dušu
dok jedva čujno zbori:
ZLATO MOJE

zagrlio si me
slabašnim rukama
(zadnji put)
skrivajući umoran pogled
što je suzom prijetio

znala sam da znaš
i ti si znao da ja znam

pitam se
hoće li ikada proći