Ti si bez daha u tom poljupcu kobnom

na vjernost zaklet crnoj bezdušnoj sjeni

ma tišinu sam svaku nazvao grobnom

jer šutiš ime koje dao si meni.

 

Ti si bez bila u zagrljaju jačem

od najnježnijih riječi, najčišćih suza

osuđen da zauvijek pišući plačem

ja pjevam o tuzi po notama bluza.

 

Jedan dio tebe otkinut od tame

bilo bi to čudo kojem ne znam ime

i jutros se sunce potrošilo na me

opet je srce utrnulo od zime.